Nikad nije bilo točno utvrđeno da li je specifičnost ridge-a porijeklom iz južne Afrike ili sa otoka Phu Quoc, ali dostupni dokazi upućuju na to da potječe iz južne Afrike i da je primjerak psa sa ridgem transportiran iz južne Afrike na otok Phu Quoc.

Odakle ridge, to obilježje pasmine? Gotovo sigurno od Hottentota ili drugim imenom o Khoikhoi, kako su se sami nazivali. Prvi Europljani koji su došli na područje Rta Dobre Nade naišli su na naseljenike o Khoikhoi (Hottentote). Khoikhoi su nekoliko stoljeća ranije došli iz područja velikih jezera zajedno sa velikim rogatim volovima i debelim repatim ovcama. Sa sobom su doveli i male do srednje velike pse (45cm visine) koji su imali ridge na leđima i užasan temperament lovca i čuvara. Takvi psi bili su vrlo rasprostranjeni na tom području tako da je vrlo vjerojatno da su miješanjem sa europskim psima prenosili ridge, to jedinstveno obilježje, na nasljednike. 

Temelj Rhodesian Ridgebacka, kakvim ga danas znamo,  razvili su prvi europski doseljenici u  južnoj Africi kako bi zadovoljili svoje specifične potrebe za uslužnog, lovačkog psa. Nizozemci, Nijemci i Francuski protestanti koji su doselili u južnu Afriku u 16. i 17. stoljeću doveli su sa sobom svoje doge,  mastife, greyhounds i ostale pasmine. Međutim, kroz cijelo 18. stoljeće europski doseljenici nisu mogli uvesti pse iz Europe u Afriku. Zbog toga su dobri lovački psi bili teško dostupni i njihova vrijednost bila je velika. Doseljenici su trebali psa koji bi mogao poplašiti jarebice, vući ranjenog jelena ili čuvati farmu od lopova (ljudskih) i zvijeri. Također su trebali psa koji bi podnio uvjete afričkog BUSH-a, dobro podnosio drastične promjene u temperaturi (od vrućine po danu do smrzavajućih noći) i izdržao 24 sata i više ako je potrebno bez vode. Trebali su kratkodlakog psa kojeg ne bi proždirale buhe. I na kraju doseljenici su trebali pratioca koji bi bio uz njega dok spava u BUSH-u i koji bi bio odan ženi i djeci. I zato su zbog potrebe, doseljenici razvili selektivnim uzgojem među pasminama koje su doveli sa sobom iz Europe i poludivljim psima sa ridgem iz Hottentotskog plemena jasnu pasminu afričkih prostranstava koja je postala poznata kao Rhodesian Ridgeback. Hottentotski psi odigrali su  najvažniju ulogu u razvoju i nosioci su glavnih karakteristika nove pasmine. Tijekom križanja domaćih pasa i pasa doseljenika, ridge od Hottentotskog psa bio je cijenjen i zadržan kao karakteristika. Na taj način Hottentotski pas postavio je temelje današnjeg Rhodesian Ridgebacka.Velečasni Charles Helm koji je živio u Matabelelandu krajem 19. stoljeća, u južnom području današnjeg Zimbabvea vodio je misiju (mission of Hope Fountain). Godine 1879. doveo je dva psa sa ridgem iz Swellendam okruga u južnoj Africi u svoju novu kuću u Rodeziju( današnji Zimbabve). To su bili Lorna  i Powder. Misija je bila smještena na raskrižju i zaustavnom mjestu mnogih putnika među kojima je bilo puno bijelih lovaca na velike i snažne afričke životinje.

Mr. Frances R. Barnes koji je tada živio u Bulawayo dobio je svog prvog psa sa ridgem 1910. godine od vlasnika farme gospodina Graham Stacey-a blizu mjesta  Figtree, čiji su psi bili porijeklom od Van Rooyen-a. Pasmina danas znana kao Rhodesian Ridgeback utemeljena je 1922. godine, zahvaljujući strasti i upornosti  F.R. Barnes-a.  B.W. Durcham, svjedok toga vremena rekao je nekoliko godina kasnije u glasniku South African Kennel Union(Južno-Afričke kinološke udruge) - prosinac 1950.godine: "Glavni, ako ne  i jedini zaslužan za standardizaciju i priznanje pasmine od strane South Africa Kennel Union(KUSA)  je F.R. Barnes. Mislim da je 1922. godine Barnes kontaktirao mnoge tada poznate vlasnike ridgebacka i tražio ih da dovedu svoje pse na sastanak drugog dana Bulawayo Kennel Club Show-a s težnjom formuliranja standarda koji bi bio priznat od strane South-Africa Kennel Union(KUSA). Odaziv je bio zadovoljavajući. Mnogo vlasnika je došlo i više od 20-tak pasa je prikazano. Ti psi bili su različitih tipova i veličina, od onih koji su ličili na dogu pa do onih koji su ličili na malog bull terriera; sve boje su bile prisutne, uz dominaciju crvenih i smeđih. Organizator se obratio skupu i svi su se usuglasili da se zbog budućnosti i interesa pasmine osnuje klub.  Barnes je tada tražio prijedloge kakav standard da se usvoji. Vlasnici su bili neskloni izjasniti se, svaki je mislio da je njegov pas oličenje budućeg standarda. Naposljetu je jedan gledatelj koji je nešto znao o pasmini uzeo jednog psa i predložio da takva veličina i konfiguracija budu prihvaćeni, zatim je uzeo drugog kao primjer za izgled glave i vrata, trećeg za noge i šape i uz još neke detalje sa drugih pasa stvorio nešto za što je mislio čemu bi trebalo težiti. Nekoliko dana kasnije Barnes je uredio  standard te je osnovan klub koji je i prihvatio taj standard. Taj standard RR-a iz 1922.(na engleskom) godine sa nekoliko kasnijih nadopuna i popravaka je standard koji je i danas u upotrebi."

1924. godine pasminu je priznala South African Kennel Union(KUSA) i registrirala prve pse. Te godine registrirana su dva psa, 1925. četiri, a 1926. godine registrirano je jedanaest pasa, da bi danas  Rhodesian Ridgeback bio jedan od najpopularnijih pasa u južnoj Africi. Nakon drugog svjetskog rata dosta Rhodesian Ridgebacka je uvezeno u USA, Englesku i Kanadu.

povratak na vrh